Politika - Pogledi, 28. januar 2020.
Iako u 2019. migrantska kriza nije imala onako izražene pojavne oblike i dramatične razmere kao što je to bilo prethodnih godina, ona i dalje predstavlja jedan od velikih izazova sa kojima se Evropa suočava. Na to ukazuju sledeće činjenice, procesi i trendovi. Njeni suštinski uzroci nisu prevaziđeni već i dalje realno postoje. Ratni sukobi, kao što su oni u Siriji, osnovni su generator prinudnih masovnih migracija, a ogromne razlike u stepenu razvijenosti savremenog sveta i danas su glavni izvor migratornih kretanja iz ekonomskih razloga.
U pristupu upravljanju migracijama na svetskom i evropskom nivou nema potrebnog jedinstva. Neslaganja su se ispoljila prema Paktu UN o migracijama, usvojenom decembra 2018. u Marakešu. Sporazumu su se pridružile 164 zemlje članice od ukupno 193, a za rezoluciju Generalne skupštine UN, kojom je ovaj dokument ratifikovan, glasale su 152. Sporazum nisu podržale, SAD, Izrael, Australija, Švajcarska, veći broj članica EU (Poljska, Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Letonija, Estonija, Bugarska) i dr, sa argumentacijom da se njime migracije legalizuju na račun suvereniteta država.
Nesložna u rešavanju migrantskog pitanja, Evropa nije uspela da uspostavi koherentnu politiku upravljanja migracijama. Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska protivile su se uvođenju migrantskih kvota unutar EU, Italija se žalila da je ostavljena da se sama bori sa velikim prilivom migranata, primedbe na odnos EU prema ovom pitanju imala je Grčka itd. Neslaganje je pokazano i prilikom razmatranja takozvanog Plana 4 koji su osmislile Nemačka, Francuska, Italija, Malta i Finska, kao predsedavajuća EU. Njime se predviđa rešavanje statusa migranata na centralnom Mediteranu u roku od četiri meseca tako što bi se oni najpre razmestili u zemaljama EU, koje su voljne da ih privremeno prihvate, dok se ne utvrdi da li postoji osnova da se zadrže u EU. Ovom planu nije formalno pristupila nijedna članica EU. Portugalija, Irska i Luksemburg prihvatile su da ga razmotre, dok su se protiv izjasnile Austrija, Češka, Slovačka Mađarska i Estonija.
Manji pritisak migranata na Evropu u 2019. duguje se sporazumu EU i Turske od 18.marta 2016. kojim se Turska obavezala da će preduzeti mere za sprečavanja neregularnog kretanja migranata ka EU. Time je zatvorena balkanska ruta, što je vodilo smanjenju priliva migranata ovom trasom, ali ne i njegovom potpunom zaustavljanju. Međutim, Turska je, zbog neispunjavanja obaveza od strane EU (ubrzavanje liberalizacije viznog režima za turske državljane, finansijska pomoć Turskoj od šest milijardi evra, brži pregovori o njenom članstvu u EU), kao i zbog svojih političkih ciljeva, više puta nagovestila da će preispitati svoju spremnost da kontroliše migrantski pritisak. U julu 2019. najavila je suspenziju Sporazuma o readmisiji zaključenog sa EU, kao odgovor na sankcije koje joj je Brisel uveo zbog istraživanja gasa u kiparskim vodama. Zabrinjavajuću poruku imala je i izjava predsednika Erdogana da će Turska otvoriti granice i pustiti 3,7 miliona izbeglica ka Evropi ukoliko Brisel proglasi invazijom tursku vojnu operaciju na severoistoku Sirije.
Prema zvaničnim podacima broj migranata u Srbiji je 5.500, i oko 700 van centara za prihvat. Njihova krajnja destinacija su zemlje EU, a broj zahteva za azilom u Srbiji relativno je mali - tokom 2019. bilo ih je 220, a azil su dobile 32 osobe. Zabrinutost, međutim, proizilazi iz činjenice da je sve veći broj migranata u zemljama našeg okruženja.U Grčku je, od januara do kraja septembra 2019, ušlo oko 60.000 migranata i izbeglica, a 85.000 čeka rešavanje svog statusa. U Sloveniju je u prvih deset meseci 2019. ilegalno ušlo 14.066 osoba što je 72 odsto više nego u istom periodu 2018. U BiH je u novembru i decembru prošle godine dnevno ulazilo oko 80 migranata, a ukupan broj premašuje 5.000, njihov broj se povećava u Severnoj Makedoniji itd. Pored toga, registrovano je znatnije povećanje broja migranata koji su iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske upućeni u Srbiju, uključujući i one koji pre toga nisu u njoj boravili.
Navedeni pokazatelji ukazuju da će se naša zemlja u narednom periodu suočiti sa većim prilivom migranata, a time i sa značajnim izazovima, posebno imajući u vidu da su smeštajni kapaciteti gotovo popunjeni zbog čega se moraju proširiti, odnosno izgraditi novi. Ovo je već sada aktuelno, s obzirom na to da je nedavno dogovoren prihvat dece migranata iz Grčke, za šta Srbija trenutno nije spremna. Očigledno je da će u 2020. Srbija biti pred zadatkom da efikasno upravlja migracijom i adekvatno zbrine povećani broj migranata u uslovima u kojima je pomoć koju tim povodom dobija od Evropske unije osetno manja od pomoći koju EU dodeljuje državama članicama.
*Ambasador u penziji
Srpski spoljnopolitički krug